Do ovog tjedna,  raslo je veliko drvo na sredini parkirališta naše crkve. Njegova je sjena pružala odlično mjesto za parkiranje automobila, sprječavajući da se previše zagrije na suncu.

U toj crkvi pohađam bogoslužje već sedamnaest godina, i to drvo je bilo tamo cijelo vrijeme. To drvo za mene je bilo lijepo i zdravo. Ali ja ne znam ništa o drveću. Kada sam prošle nedjelje došao u crkvu, drvo je ležalo na boku, a deblo mu je bilo širom rascijepljeno.

Mislio sam da je kroz to područje morao proći jak vjetar, ali činjenica je ta, da je drvo jednostavno palo. Oni koji se razumiju u drveće mogli su po deblu vidjeti da je drvo iznutra trulo. Zapravo, tako je bilo već godinama. Bio sam šokiran.

Pouka je, naravno, da ne možeš uvijek suditi knjigu po koricama. Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. Gospodin kaže isto u Otkrivenju 3:17. On govori crkvi u Laodiceji. Oni misle da su bogati, imućni i da „ništa ne trebaju“. Pretpostavljam da je ta crkva imala neke imućne članove. Budući da se rana crkva sastajala po kućama, laodicejska se crkva možda okupljala u lijepim domovima članova koji su bili cijenjeni u zajednici. Možda su čak bili dio lokalne vlasti. Bila je to ugodna crkva.

Izvana, sve je izgledalo kao da ide dobro. Ali Gospodin kaže da su članovi crkve „jadni, bijedni, siromašni, slijepi i goli“. On misli na njihovo duhovno stanje. Oni vrlo nalikuju onom stablu na parkiralištu. Vanjskom promatraču koji nije znao za bolje crkva je izgledala odlično. Promatrač bi zaključio da crkva ima značajan utjecaj na grad Laodiceju.

Ali kad je riječ o unutarnjim, duhovnim stvarnostima, bili su truli u srži. Bili su vjernici, ali im  je nedostajala bliskost s Gospodinom. Bili su izvan zajedništva s Njim. On je želio da se riješe trulosti tako da se okrenu od svoga grijeha ljubavi prema svijetu. Trebali su tražiti zdravo duhovno stanje i zajedništvo s Njim. Ako to ne učine, Gospodin će ih izbaciti iz svojih usta. Ovo se ne može odnositi na gubitak spasenja, što je nemoguće. To znači da je njihovo trenutačno stanje duhovne nezrelosti bilo odbojno. Ako bi se nastavilo, Gospodin bi ih disciplinirao i ne bi bili od duhovne koristi. Stablo koje leži na našem parkiralištu bila bi dobra ilustracija njihove bliskosti s Gospodinom.

Mogu se sjetiti barem dva načina kako se ovo primjenjuje na vjernike danas. Crkva može izgledati dobro izvana. Može imati prekrasnu zgradu, veliko okupljanje i aktivne programe za mlade i glazbu. Ali ako se ne poučava zdravo učenje, i ako ljudi ne odgovaraju na takvo učenje, stvari samo izgledaju dobre izvana. Iznutra su trule.

Slična situacija može postojati i na individualnoj razini. Vjernik može dolaziti u crkvu i čak biti aktivno uključen. Ali ako nema interesa za Riječ Božju, i on je poput stabla na našem parkiralištu. Pojedini vjernik može također biti strogi legalist i izvana se činiti duhovno zrelim, ali biti izvan zajedništva s Gospodinom jer se nutrina ne preobražava Duhom (2 Korinćanima 3:18; Rimljanima 12:1-2).

Kako stojimo? Kakva je crkva koju pohađamo? Jesmo li poput stabla na parkiralištu -poput crkve u Laodiceji? Bilo je pomalo tužno otkriti istinu o tom lijepom stablu. Zamolimo Ga da nas sve sačuva od toga da budemo poput tog stabla kada On pogleda unutar našeg „debla“ na Kristovu sudištu.

___________

Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.

Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org