Većina evanđeoskih kršćana poznaje 2. Korinćanima 5:21. Taj redak kaže da je Krist postao grijeh kako bismo mi mogli postati pravednost Božja u njemu. Najčešći način tumačenja ovog retka jest taj da, kada netko povjeruje u Isusa, svi njegovi grijesi bivaju preneseni na Krista, a Kristova pravednost darovana njemu. Vjernik je savršeno pravedan jer je primio Kristovu pravednost.
Prije nekoliko godina, jedan PhD student mi je poslao e-mail s molbom da pročitam njegovu disertaciju. Pisao je o 2. Korinćanima 5:21 i branio uobičajeno tumačenje. To me potaknulo da malo pažljivije proučim kontekst. Ne želim se baviti uobičajenim tumačenjem, nego bih želio predstaviti drugačiji način gledanja na ovaj redak. Možda će to izazvati neke čitatelje da ga sagledaju iz druge perspektive.
Uobičajeno razumijevanje 2. Korinćanima 5:21 jest evanđeosko. Taj redak se vidi kao opis onoga što se događa u trenutku vjere. Međutim, kad sam pogledao kontekst, bilo je jasno da Pavao govori vjernicima o tome kako trebaju živjeti. Drugim riječima, kontekst se odnosi na posvećenje, a ne na početno, vječno spasenje. Uobičajeno tumačenje čini se neprimjerenim u takvom kontekstu.
Tema kršćanskog života jasno je prisutna i prije i poslije 2. Korinćanima 5:21. U 5:9–10 Pavao kaže da mu je cilj ugoditi Gospodinu u svojoj sadašnjoj službi jer će se pojaviti pred Kristovim sudištem. On govori o Kristovoj smrti, ali ne u smislu što ona znači za vječno spasenje. Pavao kaže da nas Kristova smrt uči kako trebamo živjeti (5:14–15). Takav život je moguć zato što u Kristu postoji novo stvorenje (5:17).
Rasprava o Kristovoj smrti u redcima 14–15 čini mi se važnom. Ako se Kristova smrt u tim redcima koristi da bi se objasnio kršćanski način života, zašto automatski pretpostavljamo da taj tekst opisuje ono što se položajno događa u trenutku vjere?
Nakon 5:21 Pavao nastavlja govoriti o življenju pravednog života. Ohrabruje vjernike u Korintu da odgovore na njegovo učenje i primjer. Zatim opisuje kako on i njegove kolege nastoje hodati u skladu s tim (6:1–10).
Odnosi li se riječ pravednost u 5:21 na savršenu Kristovu pravednost koju vjernik prima u trenutku vjere? Ta se riječ pojavljuje još šest puta u 2. Korinćanima (3:9; 6:7.14; 9:9.10; 11:15). U svakom od tih slučajeva govori se o pravednom kršćanskom življenju.
Pitam se bismo li trebali ponovno razmotriti temu 2. Korinćanima 5:21. Može li se i ovdje raditi o kršćanskom životu? U Rimljanima 6:10–12 Pavao kaže da je Krist umro moći grijeha, a da je vjernik također umro toj moći te to treba smatrati svojom stvarnošću. Kao rezultat toga, vjernik ne mora služiti grijehu. On može živjeti pravedno.
Može li se 2. Korinćanima 5:21 odnositi na isto to? Na križu je Krist uzeo na sebe grijeh svijeta. On je slomio moć grijeha za onoga koji vjeruje u Njega. Oni koji vjeruju sada mogu postati pravednost Božja u Njemu. Grčka riječ za postati ima različita značenja i vrlo je fleksibilna. Može nositi nijansu stvaranja nečega, odnosno proizvođenja.
U svjetlu načina na koji se riječ pravednost koristi u 2. Korinćanima i konteksta 5. poglavlja, može se snažno tvrditi da se 5:21 bavi time zašto vjernici mogu živjeti pravedno. Smatram da je argument za ovo tumačenje jači od tradicionalnog načina razumijevanja Pavlove izjave. Ne znam hoće li moj argument ikoga uvjeriti, ali se nadam da će barem neki razmotriti ovu alternativu.
______
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
