Aron, prvi veliki svećenik izraelskoga naroda, upravo je bio prinio žrtve Gospodinu. On i Mojsije ušli su u Šator sastanka. Kada su izašli iz Šatora i blagoslovili narod, ugledali su zadivljujući prizor. Oganj je sišao s neba i progutao žrtvu na žrtveniku. Kao što se može očekivati, kad je narod to vidio, bio je zadivljen. Pali su ničice uz povike slave Gospodinu (Levitski zakonik 9,22–24).
Nadab i Abihu bili su Aronovi najstariji sinovi i također su služili kao svećenici u Šatoru sastanka. Po mom mišljenju, vrlo je vjerojatno da su bili vjernici. Ne vjerujem da bi Bog izabrao nevjernike da budu očiti nasljednici velikoga svećeništva Njegova naroda. No ta su dvojica svećenika učinila nešto vrlo nerazumno.
Mojsije piše da je svaki od njih uzeo kadionicu i u nju stavio vatru. Prinijeli su Gospodinu kad od tamjana s tom vatrom, ali im Gospodin nije zapovjedio da to učine.
Zašto su ta dvojica ljudi bili neposlušna Gospodinu? Mojsije to ne kaže, ali mislim da znam razlog. Vidjeli su kako je narod reagirao na vatru koja je došla od Gospodina. Gospodin je izabrao njih i njihova oca da služe kao svećenici u Šatoru sastanka. U njihovim očima, Bog je o njima mislio visoko. Narod ih je poštovao i gledao na njih s divljenjem.
Željeli su impresionirati narod. Bili su „velike face“. Njihov položaj im je udario u glavu. Željeli su ponoviti pljesak mnoštva. Budući da se činilo da Bog o njima misli visoko, smatrali su da bi bilo dobro prirediti vlastiti vatreni prikaz.
To nije bio dobar potez. Čudesna vatra doista je ponovno izišla. Došla je od Gospodina. Ali ih je progutala. Umrli su na mjestu (Levitski zakonik 10,1–2).
Njihova me priča podsjeća na Šimuna iz Djela 8,9–24. Bio je novi vjernik. Vidio je čudesnu Božju silu na djelu kroz Petra i Ivana. Ostali vjernici u njegovu gradu bili su impresionirani, kao i on sam. Ponudio je Petru novac kako bi mu dao sposobnost da čini isto. Šimun je želio impresionirati ljude.
Mnogi zaključuju da su Nadab, Abihu i Šimun bili nevjernici. To mi je uvijek čudno. Ne bi nas trebalo iznenaditi da se vjernici žele osjećati važnima. Zbog naše tjelesnosti možemo poželjeti da drugi vjernici misle kako smo posebni. Koliko bi nas iskoristilo priliku da u očima ljudi budemo viđeni kao najvažnija osoba u crkvi?
Vrlo je lako pogledati ovu trojicu i reći da su bili nevjernici. Možda bismo se uvjerili da mi nikada ne bismo učinili nešto tako drsko i umišljeno kao što su oni učinili. Bog ih je s pravom kaznio. Nadab i Abihu izgubili su svoje živote. Petar je rekao Šimunu da je u opasnosti da doživi istu sudbinu.
Ponos je strašna stvar. Ludi smo ako mislimo da smo imuni na njega. Crkva je Kristovo Tijelo. Ona pripada Njemu. Svaki od nas u njoj je samo sluga (1 Korinćanima 3,5–7). Kakva god bila naša uloga i dar, budimo zadovoljni. Neka nikada ne budemo krivi što pokušavamo impresionirati druge. Umjesto toga, potičimo druge da budu impresionirani Gospodinom. On je Taj koji je spustio vatru s neba u dane Nadaba i Abihua i činio čudesa kroz Petra i Ivana.
___________
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
